Na većini pumpi je dizel jeftiniji od benzina, ali zašto postoji razlika u cijeni ovih derivata?
Prema nekim istraživanjama, u čak 84% zemalja benzin je skuplji od dizela, a prosječna razlika je oko 10% u korist benzina.
Postoji više faktora koji utiču na cijenu goriva, a zbog različite primjene ova dva derivata se javljaju i razlike u cijeni.
Prvi faktor je količina, jer kako se benzin i dizel dobijaju od sirove nafte, iz jedne tone nafte se dobija veća količina dizela nego benzina, pa ga ima više na tržištu.
Ovaj odnos u najvećoj mjeri zavisi od tipa sirove nafte, ali recimo da kod prerade ruske teške nafte ovaj broj se kreće oko 15% benzina i 45% dizel goriva (što uključuje lož ulje, koje ima slične komponente kao dizel) iz jedne tone sirove nafte.
Posljednjih 20 godina su sve strožiji ekološki zahtjevi, pa rafinerije troše dosta vremena i energije za uklanjanje sumpora iz dizel goriva, te je cijena rafiniranja dizela nešto viša nego ranije.
Kao što je već pisano u tekstu o oktanskom broju, da bi benzin ispunio tehnički zahtjev u smislu oktanskog broja, moraju mu se dodavati aditivi (MTBE, ETBE), koji su vrlo skupi, što mu dalje podiže cijenu.
Ne trebamo zaboraviti da je benzin nestabilan, isparljiv i jako zapaljiv, te su uslovi za njegov transport i skladištenje strožiji nego za dizel gorivo, što takođe utiče na troškove i time na cijenu.
Jedan od faktora koji utiču na cijenu dizela je njegov sezonski karakter, odnosno zimi se više traži zbog sezone grijanja, a ljeti su tu viškovi kojih se rafinerije moraju riješiti, što spušta cijenu, pa je zimi razlika cijene manja nego ljeti.
Dešava se da rafinerije „naštancaju“ velike količine dizela za zimu, zima bude blaga, pa potražnja ne prati očekivanja i naravno cijena dizela opet pada.
Ako su ovi uslovi svuda isti, zašto je u nekim državama benzin jeftiniji?
Ovo u najvećoj mjeri zavisi od akciza, odnosno poreske politike, a u BiH je akciza na benzin veća za 5 feninga po litri.
Glavni primjer su Sjedinjene Američke Države, gdje je benzin povoljniji već skoro 40 godina.
Kada je američki predsjednik Regan stupio na dužnost 1981. godine, zatekao je katastrofalno stanje na putevima, jer je čak 7.000 kilometara autoputa trebalo potpunu rekonstrukciju, kao i 23.000 mostova.
Nakon istraživanja, ustanovili su da su najveći „krivci“ za ovakvo stanje teški kamioni (iznad 25 tona), pa je shodno tome odlučio da uvede veći godišnji porez za firme koje su vlasnici takvih kamiona.
Ova mjera je naišla na veliki otpor, počeli su protesti, a uskoro se sve otelo kontroli, pa su kamiondžije koje su štrajkovale pucale na svoje kolege i par ljudi je poginulo.
Javnost se okrenula protiv predsjednika, pogotovo jer je bilo predviđeno da se porez plaća na početku godine, što je bio veliki udar na budžete preduzeća, pa je on popustio, ali je zauzvrat „provukao“ povećanje akcize na dizel gorivo koje većinom koriste kamioni, tako da je ona i danas za 20% veća od one na benzin.
Na ovaj način je povećao budžet za održavanje puteva, ali istovremeno uticao na tržište automobila, pa dizel motori nikad nisu zaživjeli u Americi kao u ostatku svijeta (učešće kod putničkih auta je 2%), jer se sve prednosti dizel motora ne mogu iskoristiti zbog skupljeg goriva.
U budućnosti možemo očekivati dalje povećanje cijene dizel goriva, jer su ranije goriva za brodske motore bila oslobođena raznih ekoloških zahtjeva, budući se smatralo da izduvni gasovi koje ispuštaju nisu u blizini gradova.
Međutim, u narednom periodu svjetske pomorske agencije će uvesti strožije zahtjeve i za brodove, što znači da će i oni koristiti veću količinu čistijih goriva, što će dalje podići cijenu ovog derivata.
Više o razlici lož ulja i dizela možete pročitati ovdje.
Vladimir Grujić
