Od kako je ponovo pokrenut 2004. godine, brend Dacia je prešao veliki put od samo jednog modela, do čak 5 miliona isporučenih vozila.

Oni tvrde da uspjeh duguju strategiji da se ne uključuju u trku sa poznatim brendovima, već da svojim kupcima ponude jednostavna i povoljna vozila, a bez značajnijeg žrtvovanja izgleda i kvaliteta.

Iako je Duster prvi SUV rumunskog proizvođača u vlasništvu Renault-a, za kratko vrijeme je osvojio srca mnogih kupaca širom svijeta, te je redovno dobijao best-buy titule.

On uspješno spaja tradicionalne karakteristike SUV klase automobila – praktičnost, fleksibilnost i robusan izgled po cijeni malog automobila nekog premium proizvođača.

Petovratna karoserija sa takođe pet sjedišta, provjerenim Renault motorima i Nissan pogonom na sva 4 točka djeluje kao dobitna kombinacija, pa da pogledamo šta to nudi Dacijin SUV prvenac.

Kompaktna silueta na kojoj nema pretjerano modernih rješenja djeluje i danas svježe, a dokaz je i to što je nova generacija naslijedila većinu dizajnerskih linija upravo ovog modela.

Izbočeni blatobrani su dodatno naglašeni plastičnim proširenjima, a na branicima i pragovima su postavljeni hromirani elementi koji daju atraktivniji izgled automobilu.

Prijatna vanjština krije donekle skroman enterijer – najsličniji je onom u modelu Clio 2 oko 2003. godišta. Testirani primjerak je imao bolju opremu, koja uključuje i umetke u sjajnom „klavirskom“ laku, veći ekran multimedije i električne podizače stakala, ali bazne verzije su zbilja spartanske.

Dačija je na neki način priznala da je unutrašnjost problematična, čak i kada se uzme u obzir i niska cijena, a tome u prilog govori i činjenica da je u novoj generaciji ovog automobila predstavljenoj 2017. godine većina stvari značajno unaprijeđena.

Npr. držač za čašu je zavučen ispod centralne konzole, pa nije praktičan za upotrebu u toku vožnje, a prekidač za podešavanje retrovizora se nalazi ispod ručne kočnice, pa da bi podesili retrovizore morate podići istu.

Ipak, povišena pozicija sjedenja nudi dobar pregled prometa oko vas, a vješanje se sasvim pristojno nosi sa rupama i ležećim policajcima, bez lupanja na poprečnim neravninama.

Preglednost unazad umanjuju široki C stubovi, a testirani primjerak je imao ugrađenu kameru za vožnju unazad. Iako pristojne rezolucije, ekran multimedije na kojoj se prikazuje snimak kamere je prenisko postavljen, pa je njegova upotreba otežana.
Kada smo već kod multimedije, ovaj primjerak je imao i mogućnost reprodukcije mp3 fajlova i navigaciju.

Prednja sjedišta su mekana i udobna, ali prekratka, dok bočnog oslonca nema dovoljno za bržu vožnju. Prostora nazad ima dovoljno, ukoliko su prednja sjedišta podešena za osobu prosječnog rasta, pogotovo jer transmisioni tunel nije previsok.

Zbog kabaste karoserije ima popriličan koeficijent otpora vazduhu od 0,42, što uz nešto slabiju izolaciju kabine, dovodi do osjetne buke, kako od vazduha, tako i od guma, prilikom kretanja većim brzinama na autoputu.

Volan je lagan za upotrebu, u testnom automobilu presvučen kožom, ali nema podešavanje po dubini ni u jednom paketu opreme. Ne pruža dovoljno puno povratnih informacija, pa uz mekano ogibljenje zbog kojeg se karoserija naginje zaboravite na brzu vožnju krivinama, jer ovaj automobil jednostavno nije za to napravljen.

Prtljažnik zapremine 411 litara je vrlo širokog i pristupačnog otvora, tako da bez problema može poslužiti za potrebe porodice, a dobra stvar je i što se peta vrata podižu visoko, tako da će biti praktičan i višim osobama.

Od motora u ponudi su bili benzinci od 1.6 i 1.2 litra i dizel 1.5 dCi u verzijama sa 90 i 110 KS.

Na testu je bila dizel verzija sa 110 KS i pogonom na sva 4 točka, koja u prosjeku troši oko 6 litara dizela. Motor i nakon pređenih 60.000 kilometara radi mirno i bez vibracija, mada je izolacija kabine u tom smislu mogla biti bolja. Solidno povlači iz niskih obrtaja u čemu mu pomaže kratko proračunati mjenjač, jer je prva brzina upotrebljiva samo za uzbrdice ili off-road vožnju, dok se u svakodnevnoj vožnji može startovati iz druge brzine.

Performanse su očekivane od ovog tipa vozila, pa iako 12,5 sekundi do 100 km/h i 168 km/h maksimalne brzine djeluju skromno, Duster je živahan auto koji uredno ispunjava svoju osnovnu zadaću.

Nije bilo prilike da se detaljnije testira pogon na sva 4 točka, ali vlasnik posebno hvali njegovu upotrebljivost na lošem terenu, pogotovo uzimajući u obzir klirens od 21 cm.

Gdje se vidi zašto je cijena povoljna?
Za početak, npr. obrtomjer je isti kod dizel i benzinskih verzija, a stakla na prednjim prozorima su identična na Dusteru, Sanderu i Loganu.

Lim od kojeg su izrađeni paneli je tanak, a to potvrđuje i vlasnik, jer je krov pretrpio oštećenja prilikom vremenskih nepogoda praćenih padanjem leda. Automobil proizvođača iz zapadne Evrope koji je bio parkiran odmah pored Dustera nije imao nikakva oštećenja, iako je bio zasut istim ledenim kuglama.

Što se tiče statistike kvarova, na ranim modelima su prijavljeni problemi sa pohrđalim elementima karoserije, tako da kod pregleda obavezno provjerite da li konkretni primjerak korodirao. Ovo je posebno značajno kod automobila koji su voženi po lošim putevima, gdje može doći do oštećenja donjeg dijela karoserije zbog udara kamenčića ili od razne prepreke.

Kupci koji su imali ovaj problem su dobili objašnjenje od proizvođača da se ovo dešavalo kod modela koji su proizvedeni u Indiji, te da su problemi prestali nakon preseljenja pogona u Rumuniju.

Kod dizelskih verzija, prijavljivane su standardne muke sa DPF-om koji zbog kratkih relacija ne može u potpunosti da se regeneriše, a nisu rijetka ni curenja ulja iz motora i mjenjača.

Osim toga, nema nekih posebno značajnih problema, mada kupci najglašavaju sitne, ali iritantne probleme sa elektronikom i sl.

Duster je na crash testu dobio samo 3 zvjezdice, a posebno je loša ocjena kod bočnog sudara. Iz Dačije su tvrdili da je Duster ustvari dobio 5 zvjezdica, ali da je izgubio jednu zato što nema zvučno upozorenje za nevezan pojas, a drugu jer u osnovnom modelu nema ESP.

Troškovi održavanja

*navedene su cijene kvalitetnijih zamjenskih dijelova

Cijena

Niski troškovi održavanja

Praktičnost

Kvalitet enterijera

Neprecizan mjenjač

Siromašna oprema u baznim verzijama

Komentar vlasnika

Automobil se koristi svakodnevno, često i po lošem terenu gdje je posebno značajan pogon na sva 4 točka. Pogodan je za putovanja sa porodicom i na duže relacije, a mjesta ima dovoljno za stvari, pa se ne mora koristiti krovni kofer i slično.

Za 2 godine vlasništva nije bilo mehaničkih kvarova, ali ipak ima iritantnih stvari: npr. vozačeva vrata se nisu ispravno zatvarala, pa su se morala već na prvom servisu podešavati. Mjerač količine goriva ne radi pouzdano i nikad ne možete biti 100% sigurni koliko goriva zapravo ima u rezervoaru.

Osim tih sitnica, autom je generalno zadovoljan i preporučuje ga.

Zaključak

Zahvaljujući povoljnoj cijeni, Dacia Duster se kod nas dobro prodavala, pa se može vidjeti u flotama telekom operatera, velikih građevinskih firmi i državnih agencija. Cijene na tržištu polovnih se kreću od oko 13.000 KM sa osnovnu verziju iz 2010. godine, do 21.000 KM za redizajnirani model sa boljom opremom.

Zanimljiv automobil u sličnoj cjenovnoj klasi bi bila Škoda Yeti, koja sa svojom VW mehanikom cilja na istu grupu kupaca, pa je svakako valja razmotriti.

Uvijek postoji ta dilema da li kupiti mlađi automobil sa manjom kilometražom i manje zvučnog brenda ili neku poznatu marku, ali sa uključenom većom kilometražom i potencijalno skupim kvarovima.

U slučaju da tražite povoljan mali SUV, a spremni ste da napravite kompromis sa stavkama kvaliteta karoserije i enterijera, isprobajte Dacia Duster i provjerite da li je to automobil za vas.

Navedeni podaci su informativnog karaktera, te ne predstavljaju preporuku za kupovinu, već je potrebno svaki primjerak detaljno pregledati uz pomoć stručne osobe.

Više o novom Renault Cliu možete pročitati ovdje.

Vladimir Grujić