Audi A6 C7 se proizvodio od 2011. do 2018. godine i predstavlja čest izbor kupaca više poslovne klase.

Zašto je oznaka C7 kad je ovo četvrta generacija modela A6?

Audi smatra A6 kao nasljednika linije 100, kod koje se oznaka C prvi put pojavila 1968. godine, zatim smo imali C2 i C3 modele, a od C4 iz 1994. godine kreće oznaka A6.

Poznajem puno ljudi kojima se priča oko izbora automobila završava na 3 modela ove grupe: Mercedes E klasa, BMW serije 5 i Audi A6, uz ponekog ljubitelja Volva.

Veći modeli od navedenih, kao što su BMW 7 ili Audi A8, su skuplji pri kupovini, preglomazni su za vožnju po gradu i imaju veliki pad vrijednosti, a niži modeli u hijerarhiji su skromniji po pitanju komfora i opreme, tako da je pomenuta trojka po mnogima najbolji omjer uloženog i dobijenog.

Kako se kod nas uvoze iz zapadnih zemalja, gdje su se najčešće kupovali kao službeno vozilo putem lizinga (prema podacima proizvođača 85% kupaca Audija A6 su firme), to znači da obično imaju povelike kilometraže, ali i da su redovno održavani.

Budući da se ovaj automobil proizvodio 7 godina i da je 2018. godine predstavljena nova generacija, cijene su dostigle nivo koji može biti interesantan kupcima polovnih.

Od 2014. godine je nastupio redizajnirani model, gdje je Audi A6 dobio nove branike, svjetla i farove (opcionalno i Matrix LED), a info sistem je modernizovan.

Iako će neki reći da kupcima auta ove klase ekonomičnost nije važna, ipak, imajući u vidu veliki raspon snage motora i opreme, a time i cijena, u ovom testu ćemo pogledati i razliku između Audija A6 2.0 TDI i A6 sa 3.0 TDI motorom i S-line paketom opreme, tako da možete prema svojim prioritetima i preferencijama izabrati odgovarajući A6 za sebe.

Karoserija i unutrašnjost

Klasične linije kod velikog Audija neće brzo zastarjeti – to dokazuje i izgled najnovije generacije. Nekima će biti dosadan i presličan ostalim modelima, ali Audi se drži svoje filozofije.

Oko 75% kupaca Audija A6 se odlučilo za karavansku verziju Avant, postoji i verzija sa podignutim podvozjem i plastičnim okvirima blatobrana nazvana Allroad, dok je malo poznato da je Audi za kinesko tržište isporučivao produženu verziju A6.

U 4,91 metar dužine ima dovoljno prostora za putnike, kako na prednjim sjedištima, tako i na zadnjim u predjelu glave i ramena, ali prostor za koljena nije na nivou ostatka automobila i ima ga možda koji centimetar više nego u A4.

Materijali korišteni u unutrašnjosti su vrhunske klase i na njima nema tragova korištenja.

Vlasnici pojedinih primjeraka iz prvih godina proizvodnje su prijavljivali „crvčke“ iz unutrašnjih panela pri niskim temperaturama, ali na testnim automobilima se ništa slično nije moglo čuti.

Što se tiče vozačke pozicije, instrument tabla je blago zakrenuta ka vozaču, a svi prekidači su ergonomski prilagođeni i jednostavni za upotrebu.

Ispred vozača su dva velika kružna pokazivača između kojih je ekran putnog računara, a kako su displeji u automobilima često vrlo „kockasti“ odnosno slabe rezolucije, ovaj je u tom polju jako dobar i sličan je modernim ekranima telefona ili tableta.

Veliki ekran multimedije se izvlači iz centralne konzole, i može se na pritisak dugmeta ponovo uvući, mada malo nervira što će za svaku sitnu akciju ponovo „izroniti“ iz table, a sa njim se upravlja putem okretnog prekidača koji se nalazi kod mjenjača.

Verzija sa S-line paketom opreme ima sportski trokraki volan sa perforiranom kožom, koji je nešto manjeg prečnika od klasičnog Audi volana sa 4 prečke u modelu 2.0 TDI, koji se može vidjeti i u drugim modelima ovog proizvođača.

Što se tiče enterijera, najveća razlika između S-line i „civilne“ verzije su sjedišta.

Sportska sjedišta su nešto tvrđa, izrađena su u kombinaciji kože i platna, imaju izražene bočne stranice i ekstenziju za noge.

U brzoj vožnji sigurno drže tijelo, ali čini se da su standardna sjedišta bolji izbor za duže relacije, jer iako imaju kraću sjedalnu površinu, ona je nešto položenija, pa će ovo sigurno cijeniti nešto krupniji vozači.

Ako više volite komfor u vožnji, i sa običnim sjedištima u modelu A6 C7 ćete biti jako zadovoljni.

Prtljažnik limuzine je zapremine 530 litara, što je sasvim dovoljno za uobičajenu upotrebu – 10 litara više nego kod BMW serije 5 i 10 manje od E-klase.

Motor i vožnja Audi A6 C7

Audi A6 se isporučivao sa dizel i benzinskim motorima, sa čak 12 nivoa snage za benzince i 13 za dizele.

Raspon ide od 136 KS za najslabiji dizel, pa do čak 605 konjskih snaga za model RS6, pa je jasno da izbor motorizacije nije jednostavan.

Ipak, iako nisu loši, benzinski modeli su se slabije prodavali, pa je praktično nemoguće vidjeti A6 benzinca na domaćim oglasima.

Uglavnom se izbor svodi na dizele 2.0 sa 177 ili 190 KS i 3.0 TDI sa 204, 245 ili 272 KS.

Čak 90% svih prodatih „šestica“ ima ugrađen automatski mjenjač, a tu su bile verzije CVT (Multitronic), DSG sa sedam brzina, koji se kod Audija zove S-Tronic i klasični osmostepeni automatik sa hidrodinamičkim pretvaračem obrtnog momenta (Tiptronic), koji se ugrađivao kod motora sa više od 600 Nm obrtnog momenta (BiTurbo 3.0 TDI i RS6).

Na testu su bile verzije sa 2.0 TDI motorom i 190 KS (2016. godište, pređenih 100.000 km) i 3.0 TDI sa 272 KS (2015. godište, pređenih 120.000 km).

Oba testna automobila su imala ugrađen sedmostepeni automatski mjenjač i Quattro pogon na sve točkove.

Prvo što bih htio da naglasim je da je ovaj mjenjač jednostavno genijalan.

Ne znam zašto bi neko odabrao ručni mjenjač pored ovako dobrog automatika – brzine mijenja munjevito, ima opciju Sport koja mijenja brzine na višem broju obrtaja, a nikada ne dolazi do trzanja ili “neodlučnosti” kod promjene stepena prenosa.

Postoji i opcija samostalnog „šaltanja“ pomjeranjem ručice mjenjača u pozicije +/-, a za karakter motora 3.0 TDI bi više odgovarale polugice za mijenjanje stepena prenosa na volanu.

Da vidimo kakvi su motori.

Kada je riječ o peformansama, Audi A6 sa 3.0 TDI motorom stupa na teritoriju sportskih automobila, jer ubrzanje do 100 km/h traje samo 5,5 sekundi, ali jednako su impresivna međuubrzanja, za šta dio zasluga preuzima i prethodno pomenuti mjenjač.

U praksi ćete sa ovim Audijem „preskakati“ saobraćaj, jednostavno svaka ulica postaje prekratka, a kod prenosa snage na podlogu nema nikakve drame ni proklizavanja, zahvaljujući pogonu na sva četiri točka.

Da li je onda 2.0 TDI preslab za ovu karoseriju?

Ukratko, nije.

Naravno da vožnja verzije sa 190 KS nije iste dinamike kao moćnog „šestaka“, ali za svakodnevnu vožnju ova kombinacija funkcioniše više nego pristojno, jer 8 sekundi do 100 km/h i 232 km/h maksimalne brzine nisu loše cifre za poprilično tešku limuzinu.

Verzija sa 2.0 TDI motorom troši između 6 i 10 litara, dok je jača naravno „žednija“ i traži između 8 i 12 litara Euro 5 dizela na 100 km, što i nije previše, uzimajući u obzir kako snažno ubrzava.

Zvučna izolacija je fantastična kod oba motora i do vozača ne stiže grub dizelski zvuk, a kako je A6 sa 2.0 TDI motorom bio na zimskim gumama, kod njega se šum guma čuo nešto više, ali daleko od neprijatnog.

Što se tiče udobnosti, Audi A6 C7 je vrlo udoban automobil koji „pegla“ neravnine bez obzira kakva je podloga u pitanju.

Verzija sa S-line podvozjem je 3 cm niža u odnosu na standardnu verziju, pa se uz točkove od 19 cola, malo glasnije odaziva na poprečne spojeve na putu.

Ovo je više primjetno na nižim brzinama, dok na brzinama prilagođenim auto-putu i nema previše razlike u odnosu sa standardni ovjes i 17-colne točkove.

Moglo bi se reći da je 18 cola prava mjera za dovoljno atraktivan izgled, ali bez žrtvovanja udobnosti.

Volan je lagan i ugodan za upotrebu, krug okretanja nije prevelik za ovu klasu automobila, pa se u vožnji i nema osjećaj tako velikog automobila.

Audi A6 C7 problemi

Ovaj automobil važi za izuzetno pouzdanog, ali naravno samo uz redovno i pravilno održavanje.

Što se tiče fabričkih grešaka, one se svode na par slučajeva, npr. kvar servo uređaja kočnica kod 3.0 TDI motora, pa kod kupovine provjerite da li je pedala pretjerano tvrda – ovo je Audi popravljao u garanciji.

Pored navedenog, bio je i opoziv zbog neispravnih airbag-ova, koji se nisu otvarali u slučaju nesreće, a prvi modeli iz 2011. godine su imali probleme sa EGR ventilom, što je takođe brzo ispravljeno.

3.0 TDI motor je imao značajno učešće u skandalu sa varanjem na eko testovima, pa treba provjeriti da li je za njega urađen update softvera.

Na karoseriji nisu zabilježeni slučajevi korozije, a jedino se kod pojedinih modela primjetila na izduvnom sistemu.

Podvozje je otporno na grube puteve, a kod manjeg broja primjeraka iz prvih godina proizvodnje su prijavljene bučne opruge, što je korigovano od strane proizvođača.

Što se tiče održavanja, bitno je naglasiti da 3.0 TDI nema zupčasti remen, nego sistem lanaca koji nemaju fabrički propisan vijek trajanja i mijenjaju se po potrebi.

Kod kupovine obratite pažnju da li se kod startovanja motora čuje zvuk lanca, zveckanje ili škripa, jer ako je oštećen lanac ili njegov zatezač, to obično znači zamjenu koja je poprilično zahtjevna (motor se mora vaditi), budući da se lanac nalazi u zadnjem dijelu motora.

Što se tiče automatskog mjenjača, kod njega se zamjena ulja vrši na svakih 60.000 km i ovo je jedna od bitnijih stavki koje trebate prekontrolisati kod polovnog primjerka, jer u slučaju da nije pravilno održavan, može doći do skupih kvarova.

Svakako bitna stvar kod kupovine su i troškovi održavanja, jer kod 3.0 TDI motora npr. ide 8 litara sintetičkog ulja, dok kod 2.0 ide 4,5 l, diskovi su veći, dijelovi vješanja su drugačiji, tako da ovo treba uzeti u obzir kod odluke o kupovini.

Takođe, razlika u težini između 3.0 TDI i 2.0 TDI je oko 100 kg, a Quattro sistem donosi još 85 kg, što svakako ima uticaj na trajnost kočnica, guma, potrošnju goriva itd.

Iskustvo vlasnika

Vlasnik Audija 3.0 TDI je prethodno vozio BMW 520d, pa svakako hvali veću snagu i pogon na 4 točka u A6. Trebalo mu je neko vrijeme za navikavanje, ali sada je jako zadovoljan sa autom i posebno hvali potrošnju i udobnost na dužim relacijama.

Desilo se par problema sa elektronikom, kao što je lampica air-baga itd., ali je sve riješeno bez velikih troškova.

Fabrička navigacija nije baš najpreciznija i često mora da je restartuje da bi proradila.

Zanimljiva anegdota vezana za automobil – tokom vožnje vlasnik je osjetio da se konzola oko mjenjača jako zagrijava i već je mislio da vozi auto na servis – ispostavilo se da su putnici na zadnjem sjedištu pojačali grijanje do kraja, a kako kanali za grijanje prolaze pored mjenjača, to se manifestovalo na pomenutom mjestu.

Što se tiče vlasnika verzije sa 2.0 TDI motorom, A6 je kupio nov i za 4 godine je prešao 100.000 km, autom je zadovoljan i nije imao problema, a kako u vlasništvu ima i Passat B8 iz 2018. godine sa 1.6 TDI motorom, napominje da on dosta manje troši od Audija.

Udobnost

Kvalitet karoserije i enterijera

Snažni i štedljivi motori

Skromna ponuda prostora na zadnjoj klupi

Skupi popravci mjenjača

Zaključak

Audi A6 C7 je dobar izbor ako tražite sigurnu limuzinu sa kojom ćete prelaziti velike kilometraže bez problema.

U ovoj klasi odlučuju nijanse, pa će tako nekome više odgovarati BMW 5 ili Mercedes E klasa, koji svakako nisu ništa lošiji od ovog modela.

U izboru motora i opreme valja uzeti u obzir namjenu automobila, pa tako ako se više vozite u gradu, možete izabrati i verziju sa 2.0 motorom, dok je za velike ture svakako primjereniji jači motor.

Što se tiče cijena, prema stranim oglasima, za redizajnirani model iz 2015. godine sa manje od 120.000 km i 2.0 TDI motorom ćete platiti oko 20.000 eura bez uvoznih davanja, a verzije sa 3.0 TDI motorom i S-line paketom opreme su oko 6.000 eura skuplje.

Svakako da A6 sa jačim motorom i boljom opremom donosi više komfora, performansi i uživanja u vožnji, pa se odluka se svodi na lični izbor kupca, a u svakom slučaju nećete puno pogriješiti.

Ukoliko planirate kupovinu ovog modela, a našli ste zanimljiv primjerak, njegovu istoriju možete provjeriti preko broja šasije na sistemu CarVertical klikom ovdje.

Test Audi A4 B8 2014 možete pogledati ovdje.

Vladimir Grujić