Marka Alfa Romeo kod nas dijeli vozače na poklonike koji se kunu u Alfe i tvrde da nude nešto posebno u odnosu na automobilsku „konfekciju“ i na one druge koji Alfe smatraju lijepim, ali kvarljivim automobilima.
Postoje i oni treći, koje privuče niska cijena Alfi u određenoj klasi, pa se odluče na kupovinu.
Sudeći po brojnom stanju na našim cestama, ljubitelja je Alfe realno manje nego svih drugih, u ovom tekstu ću se potruditi da objektivno predstavim Alfin adut iz kompaktne klase – Giuliettu, bez obzira da li ste Alfista ili tek razmišljate da postanete vozač modela iz ergele „Cuore Sportivo“.
Pogledaćemo kakav je kvalitet automobila, kakve troškove možete očekivati i kakva su iskustva vlasnika sa kvarovima i održavanjem modela Alfa Romeo Giulietta 2.0 JTDM iz 2010. godine, koja je u toku životnog vijeka modela, od predstavljanja 2010. godine prodana u preko 400.000 primjeraka.
Alfa Romeo Giulietta vanjski izgled i karoserija
U poređenju sa modelom 147 kojeg je naslijedila, Giulietta ima nesumnjivo mnogo atraktivniji dizajn.
Lorenzo Ramaciotti iz Alfinog centra za dizajn je uložio veliki trud u oblikovanje ovog kompakta, a dokaz da se radi o uspješnom projektu, ogleda se u činjenici da su na redizajniranoj verziji iz 2014. godine promijenjeni samo sitni detalji.
Naprijed dominira trostrana Alfina rešetka, uz velike farove, a čini se da je klasična tablica prevelika i da bi prednjem kraju bolje odgovarala manja, npr. kao švajcarska.
Bočne linije su tečne, nema lajsni na vratima koje bi prekidale kontinuitet površina, a stari Alfin trik sa kvakom zadnjih vrata skrivenom u C stub dobro funkcioniše i na Giulietti (nema verzije sa 3 vrata).
Zadnji kraj je po mnogima najatraktivniji, pogotovo noću, kada dvije dugačke LED trake podsjećaju na rješenja sa nekih Ferrarijevih modela.
Sviđala vam se ili ne, ne može se osporiti da je drugačija i posebna.
Na testiranom modelu nije primjetna hrđa, ali u servisnim biltenima se spominje ova pojava, pogotovo na petim vratima kod modela iz prvih godina proizvodnje, pa kod kupovine obratite pažnju.
Unutrašnjost
Enterijer ispunjava luksuzno-sportski šmek – ispred vozača je kućište obrtomjera i brzinomjera u sada već klasičnom Aflinom stilu, sa dubokim „tunelima“ i okomitim kazaljkama.
Između kružnih pokazivača je monohromatski ekran, kojeg je već malo pregazilo vrijeme, u poređenju sa novijim automobilima.
Volan je sportski oblikovan, dobro leži u rukama, ali ipak je za ovu klasu prevelikog prečnika. Kod većine modela koje sam pregledao na oglasima, pa i kod ovog, se na volanu vide tragovi korištenja, pa izgleda da materijali volana nisu najboljeg kvaliteta.
Uz doplatu se dobijao sportski volan, a iako su na njemu primjenjeni drugačiji materijali – prečnik je ostao isti.
Centralna konzola je skladna i bez previše prekidača, ali opet svi koji su tu su atraktivnije dizajnirani nego kod konkurencije, pri čemu se posebno ističu veliki kružni prekidači klimatizacije.
Zavisno od paketa opreme, dobija se mali ekran ili veća multimedija osjetljiva na dodir (od 2014. godišta), a verzije sa navigacijom imaju ugrađen ekran na vrhu konzole, dok je kod testirane verzije tu bio mali pretinac.
Kugla mjenjača sa 6 brzina je izrađena od metala i zanimljivog je dizajna, ali je kao i volan, možda malo predimenzionisana, a valjalo bi da je hod ručice nešto manji, iako je generalno precizna.
Iako sam auto probao u toku hladnijeg dana, iz iskustva sa drugim automobilima znam da se ove metalne ručice mjenjača u toku ljetnjih mjeseci jako zagriju ako auto dugo stoji na suncu, pa nisu baš najprijatnije za upotrebu.
Sjedišta su lijepo profilisana, udobna i sjedi se nešto niže nego npr. u Meganu i Pežou 308, a na zadnjoj klupi mjesta baš i nema u predjelu koljena za osobe iznad 170 cm visine, dok je prtljažnik od 350 litara manji od konkurenata iz iste klase (Megan 405 l, Peugeot 308 ima 420 l, Golf 7 380 litara).
Enterijer je u globalu solidnog kvaliteta, nema nekih neželjenih zvukova, ali npr. ručke na vratima su urađene od plastike osjetljive na ogrebotine, pa se na njima vide tragovi korištenja.
Nedostaju držači za flaše, uopšteno prostora za odlaganje nema previše, iako je pretinac ispred suvozača prilično veliki i klimatizovan.
Alfa Romeo Giulietta motor i vožnja
U Giuliettu su se ugrađivali isključivo turbo motori, kako benzinski tako i dizelski.
Od benzinaca u ponudi su 1.4 litarski sa 105, 120 ili 170 KS, a kod dizela su tu 1.6 litarski turbo-dizel oznake JTDm 2, sa 105 i 120 KS, i jači od 2.0 litra i 140, 150 (od 2013. godišta) i 170 KS.
Na testu je bila verzija sa 2.0 litarskim dizelom, 140 KS i 320 Nm obrtnog momenta na niskih 1.500 o/min.
Uz ovaj motor Alfa vrlo dobro ubrzava, ima vrlo malu „turbo-rupu“ na oko 2.000 o/min, ali u ostatku raspona vuče snažno i linearno.
Ono što je specijalitet Giuliette u odnosu na konkurekciju iz kompaktnog segmenta je prekidač D-N-A.
Sa ovim prekidačem mijenajte karakter automobila između tri modusa: D-Dynamic, N-Normal i A-All-Weather, gdje se u skladu sa izbranom opcijom podešava odziv motora na gas, tvrdoća amortizera, snaga kočenja i otpor volana.
Iako sam oduvijek smatrao da su ovakvi prekidači samo marketinški trikovi, kod Giuliette se ovo zaista osjeti u vožnji, pa tako kada prebacite prekidač u položaj D, imate osjećaj kao da se hod pedale gasa skratio na 2 cm, jer se motor vrlo burno javlja na svaki pritisak na gas.
Volan je direktniji i sve djeluje nekako oštrije, ali nije baš praktično u gradskoj upotrebi, pa ipak ostaje rezervisano za brzu vožnju krivudavim putevima van grada.
Alfa Romeo Giulietta ima MacPherson prednji ovjes, a nazad je multi-link (koji inače proizvođači ne koriste tako često u ovoj klasi, jer je skuplji za proizvodnju), zbog čega Alfa stabilno i mirno prolazi kroz krivine, uprkos poteškom motoru i samo prednjem pogonu.
Do 100 km/h ubrzava za okruglo 9 sekundi, a ubrzavanje se završava na 205 km/h.
Što se tiče potrošnje, ona zavisi od stila vožnje, pa se uz poštovanje ograničenja brzine na otvorenom putu može spustiti i ispod 5 litara, dok uz oštriju nogu na gasu potrošnja ide i na 8 litara dizela.
Zvučna izolacija bi mogla biti bolja u smislu izolacije motora, dok je karoserija aerodinamična i šum vjetra nije toliko primjetan.
Alfa Romeo Giulietta kvarovi i problemi
Iako se na račun Alfine pouzdanosti zbijaju šale, Giulietta je sasvim solidno sklopljen automobil, bez pretjerano izraženih mana.
Jedini fabrički opoziv je bio u maju 2011. godine, kada su samo 422 primjerka pozvana na servis zbog problema sa upravljačkim sistemom.
Kada se uporedi sa prethodnikom nema pojave korozije (osim pojedinih primjeraka iz prvih godina proizvodnje, i to samo na pomenutim petim vratima), kao ni problema sa elektronikom.
Kod pregleda obratite pažnju da motor u leru radi ravnomjerno, da ne dimi i ne trese, jer postoji mogućnost da su mu neispravne dizne.
Treba pregledati i farove, jer postoji mogućnost da otkaže kontroler pa LED diode „blinkaju“ ili se potpuno gase, a znaju sa vremenom da matiraju, pa je često potrebno poliranje da bi funkcionisali pravilno.
Postoji i verzija sa automatskim mjenjačem sa duplim kvačilom, nazvana TCT, a po mnogima, ovaj mjenjač je po pouzdanosti u rangu sa VW DSG mjenjačima.
Alfa Romeo Giulietta iskustvo vlasnika
Za vrijeme trajanja vlasništva vlasnik je mijenjao plivajući zamajac i kvačilo, što ga je koštalo 750+650 KM, boljka su stabilizatori, zbog koji prednji trap lupa, a koje je već nekoliko puta mijenjao po cijeni od oko 30 KM za komad.
Auto traži dosipanje oko 1 litre sintetičkog ulja između zamjena, farove je morao polirati jer su požutjeli, a posebno hvali nisku potrošnju goriva, s obzirom na poveliku snagu motora i jako je zadovoljan autom, koji sada ima 180.000 km na satu.
-Sportski imidž
-Atraktivan dizajn
-Jak i štedljiv motor
-Skromna zadnja klupa i prtljažnik
-Osjetljiv trap
-Pojedini elementi enterijera lošijeg kvaliteta
Zaključak
Alfa Romeo Giulietta je atraktivan izbor kada je riječ o automobilima iz kompaktnog segmenta. Uprkos lošijoj reputaciji prethodnika, Giulietta je ostala u proizvodnji 10 godina, što govori o njenom tržišnom uspjehu.
Jedna od stvari koje ne treba zanemariti je sigurnost, Giulietta ima 5 zvjezdica na crash-testu i bolju ocjenu od svih konkurenata iz kompaktne klase (broj bodova 97/100).
Cijene polovnih se kreću od oko 12.000 KM za starije verzije sa 1.6 motorom, do 25.000 za novije modele. Cijena modela sličnom testiranom, sa 2.0 motorom, se kreće oko 15.000 KM.
Ukoliko ste našli zanimljiv primjerak, njegovu istoriju možete provjeriti preko sistema CarVertical.
Vladimir Grujić
