Antifriz je jedna od najjeftinijih stavki u održavanju vozila, ali vrlo često je zanemaren i mnogi ga rijetko mijenjaju ili provjeravaju, a jako je bitan.

Kako nam dolaze hladniji dani, red je da provjerimo antifriz u našim autima, ali i da se podsjetimo njegove funkcije.

Zašto antifriz, a ne voda?

Znamo svi iz vremena Golfa 2 da je antifriz bio potreban samo zimi, kao preventiva, da se voda ne bi zaledila, a da se tokom većine godine koristila obična voda.

Voda je dobar provodnik toplote, ali tu se sve njene prednosti završavaju.

Ima nisku tačku ključanja od 100 stepeni, a kako motori rade na radnoj temperaturi od 95-105 stepeni, vrlo lako može da proključa, a istovremeno mrzne i širi se na samo 0 stepeni, pa može napraviti totalku motora na temperaturama koje su zimi uobičajene za naše podneblje.

U slučaju da proključa, mjehurići vodene pare odvajaju vodu od mehaničkih elemenata koje bi trebala da hladi, pa dolazi do lokalnog pregrijavanja.

Voda je jako korozivna, a obična voda iz česme sadrži kamenac, metale itd., koji mogu začepiti hladnjak i slab je lubrikant, odnosno ne podmazuje ležajeve vodene pumpe, pa zbog toga dolazi do kvarova, curenja itd.

Nakon što smo utvrdili da voda nije najbolji izbor, okrenimo se antifrizu.

Već dugi niz godina, njegova uloga nije samo zaštita od smrzavanja, već i da omogući kvalitetno hlađenje motora, zaštiti ga od korozije i podmaže elemente sistema za hlađenje.

Moderni antifriz je smjesa raznih hemikalija koje osiguravaju rad rashladnog sistema, koji ima puno plastičnih, aluminijumskih, silikonskih i dijelova od drugih materijala.

Kao što je već navedeno u tekstu o rashladnom sistemu automobila, glavni sastojak antifriza je etilen glikol, koji ima jedva polovinu toplotnog kapaciteta destilovane vode, pa je zbog toga potrebno miješanje sa vodom kako bi se postiglo potrebno hlađenje.

Takođe, čist etilen glikol ima tačku zamrzavanja od -12 °C, dok mješavina sa 60% etilen glikola i 40% vode ima tačku zamrzavanja od -45 °C, dok mu je tačka ključanja oko 130 stepeni.

Iz ovoga možemo zaključiti da je najbolja opcija i ljeti i zimi imati mješavinu antifriza i vode u rashladnom sistemu automobila.

Na tržištu se prodaju i gotove mješavine koje se odmah sipaju u sistem, bez potrebe za dodavanjem vode, što možete provjeriti na naljepnici.

Oznake antifriza

Kada je riječ o oznakama i trgovačkim nazivima, često vozače buni naziv Permant, ali tu se samo radi o trgovačkoj marki antifriza, odnosno brendu rafinerije ulja Modriča, koji je jako poznat na lokalnim tržištima, kao što je Nescafe brend za instant-kafu, iako tzv. „Nes kafu“ pravi i firma Jacobs i mnoge druge.

Što se tiče oznaka, na domaćem tržištu su posebno zastupljeni modeli VW grupacije (Audi, Škoda, Seat, Porsche), pa ću se ovdje osvrnuti na oznake antifriza G11, G12, G12+, G12++ i G13.

Idemo redom.

G11 je najstarija oznaka antifriza, on je obično plave ili plavo-zelene boje, namijenjen je autima proizvedenim od početka 90-ih (jer su se tada pojavili prvi aluminijumski hladnjaci) do 1997. godine.

VW je tada početkom 90-tih standardizovao antifriz, da bi se novi motori i njihovi hladnjaci sačuvali od korozije itd., u njegovoj proizvodnji se koriste silikati, odnosno neorganske kiseline, a obično je rok zamjene do 3 godine.

Zbog sve većih ekoloških zahtjeva, VW je prešao na noviji standard G12, crvene boje i u njegovoj proizvodnji se koriste organske kiseline, koje su biorazgradive i ovaj antifriz ima rok zamjene 5 godina.

U VW nisu razmišljali o miješanju ovih antifriza, pa se na terenu dešavalo da su ljudi dosipali G12 u hladnjak gdje se već nalazio G11, zbog čega je dolazilo za stvaranja agresivnih kiselina, taloga i grudvica i time ozbiljnih kvarova motora.

G11 i G12 antifriz se ne mogu miješati.

Kada su uvidjeli svoju grešku, iz Volkswagena su predstavili novi stadard za antifriz, oznake G12+ (crveno-ljubičaste boje), koji se može miješati i sa G12 i sa G11 antifrizom.

Njegov nasljednik je G12++, koji ima višu tačku ključanja (135 stepeni), bolji toplotni kapacitet i bolju antikorozivnu zaštitu i takođe se može miješati sa svim starijim verzijama antifriza.

Najnoviji standard je G13 iz 2010. godine i fabričko je punjenje za sva nova auta od tada.

Ima slične karakteristike kao prethodnik, ali je za razliku od G12++ gdje je baza glikol, kao osnova korišten glicerin, koji se dobija iz otpadnih ulja, pa je zbog toga ekološki prihvatljiviji, a proizvodnja je jeftina (boja mu je ljubičasta i rok zamjene 5 godina).

Ipak, ako je ikako moguće, izbjegavajte miješanje antifriza različitih proizvođača, jer iako proizvodi u suštini imaju istu bazu, nikad se ne zna kako će neki aditivi koje sadrže reagovati (pjenjenje, taloženje).

Takođe, budite oprezni kada je riječ o boji, jer nije standardizovana kod svih proizvođača, pa crveni antifriz nema uvijek G12 oznaku.

Što se tiče ostalih proizvođača, čak i u ovlaštenim servisima nisu uvijek sigurni u pravu specifikaciju, i obično će vam reći da se one poklapaju sa navedenim G oznakama i da nema razloga za brigu.

Pored navedenih, često se mogu vidjeti i druge G oznake, a tu se radi o oznakama njemačkog koncerna BASF, kao što je G48 (odgovara VW G11), G30 (odgovara G12+) i G40 (odgovara G12++).

Upotreba antifriza

Ako ne znate koji antifriz imate u autu, a vlasnik ste auta više do 2 godine, pri čemu je antifriz zamućen, sa elementima rđe, taloga i sl., najbolje je da ga kompletno zamijenite, prema specifikaciji iz korisničkog uputstva.

Prilikom ispuštanja antifriza uvijek postoji mogućnost da se koja litra zadrži u sistemu (u zavisnosti od modela automobila), pa je preporučljivo nakon ispuštanja starog antifriza da se sistem napuni vodom, nakon čega se ponovo isprazni i na kraju nalije novi antifriz.

Ako je antifriz koncentrovan (obično na pakovanju imaju oznaku 100%), treba da se razrijedi sa destilovanom vodom u omjeru kako je navedeno na pakovanju, a potrebno je minimalno 33% antifriza u vodi, da se garantuje zaštita od smrzavanja do -18 stepeni.

Idealan omjer je 50% antifriza i 50% destilovane vode, a ako je udio antifriza u rashladnoj tečnosti preko 70%, tečnost će se prije zalediti nego kada ga ima 50%.

Ako želite da „pojačate“ antifriz, neka vam prvo mehaničar izmjeri tačku mržnjenja, a nakon toga postepeno dodavajte antifriz do željene koncentracije.

U slučaju da prospete rashladnu tečnost po laku automobila, gledate da je odmah uklonite i taj dio operete, jer postoji mogućnost da se lak zamuti.

Svaku lokvicu i trag prosutog antifriza obrišite, jer do njega mogu doći do djeca ili kućni ljubimaci, a jako je otrovan.

Više o rashladnom sistemu automobila, možete pročitati ovdje.

Vladimir Grujić