Protokomjer ili MAF senzor (od engleskog Mass AirFlow – maseni protok) je uređaj koji mjeri količinu usisanog vazduha, a na osnovu ove informacije centralni računar automobila podešava količinu ubrizganog goriva i time se omogućava pravilan rad motora.

Dosta vozača je imalo probleme sa ovim uređajem, a u slučaju njegove neispravnosti motor gubi snagu, što se posebno manifestuje kod naglog dodavanja gasa, npr. kod preticanja.

Pogledaćemo princip rada ovog uređaja, uzroke kvarova, te kako spriječiti da do problema ne dođe.

Princip rada MAF senzora

Stariji automobili nisu imali ovaj senzor, ali sa razvojem tehnike direktnog ubrizgavanja i sve većim zahtjevima za snagom i manjom potrošnjom, od početka devedesetih protokomjer se ugrađuje kako u dizel, tako i u benzinske motore.

Postavlja se između kućišta filtera vazduha i usisne grane, postoje verzije koje izgledaju kao uložak, a postoje i verzije sa cilindričnim kućištem, obično je prečnika oko 7-8 cm i na sebi ima konektore kojima je spojen na centralnu upravljačku jedinicu (ECU).

Prve verzije ovih senzora su radile na pricipu „leptira“, odnosno zakretanjem „klapne“ koja je bila vezana za potenciometar, mjerila se vrijednost protoka vazduha, a kasnije su predstavljeni električni protokomjeri bez pomičnih dijelova.

Praktično svi noviji automobili imaju protokomjere sa žicom ili folijom, gdje je u sredini plastičnog kućišta postavljena žica od platine preko koje struji vazduh koji ide dalje u motor.

Princip rada se zasniva na promjeni električnog otpora, odnosno žica kroz koju teče struja se jako zagrije i time se poveća otpor.

Kako vazduh struji preko žice, on je hladi i električni otpor pada, struja varira kako bi održala žicu toplom, a ta vrijednost se dalje putem konektora i kablova šalje glavnom računaru.

Ovdje je bitno naglasiti da ovaj senzor mjeri količinu vazduha kao masu u npr. kg/min, pa otuda i naziv senzor mase, a pored ovoga određuje se pritisak i temperatura vazduha.

Kod dizel motora informacija o protoku vazduha ima i ulogu u određivanju količine izduvnih gasova koja će se vratiti u motor preko EGR-a.

Simptomi kvara protokomjera

Kada motor izgubi snagu na povišenom broju obrtaja (3.000 – 3.500), ima nemiran rad u praznom hodu ili ako iz auspuha izlazi povećana količina čađi, uz upaljenu žutu lampicu „Check engine“, jedna od prvih stvari koju treba prekontrolisati je protokomjer.

Kako se moderni turbo-dizel motori za pravilan rad oslanjaju na više senzora, ventila itd., ne mora značiti da su gore navedeni simptomi obavezno vezani za MAF senzor, već je potrebno auto priključiti na dijagnostiku i utvrditi da li je u pitanju greška upravo ovog senzora.

Kako je po konstrukciji dosta jednostavan, uglavnom se svi kvarovi svode na zaprljanje mjerne žice, zbog čega motor nema pravilno očitanje vrijednosti protoka i time ne može da prilagodi smjesu goriva i vazduha.

Proizvođači su mislili na ovaj problem, pa se kod svakog gašenja automobila vrši proces čišćenja, odnosno žica protokomjera se nakratko zagrije na visoku temperaturu (1.000 C), kako bi nakupljene nečistoće izgorile, ali kod većih zaprljanja ovo nije dovoljno.

Žica se isprlja povratom izduvnih gasova i uljnim parama, a posebno je osjetljiva na vodu, pa kod npr. pranja motora treba obratiti pažnju da na usisnim crijevima nema kakva pukotina, kroz koju može ući voda.

Prije bilo kakve intervencije, korisno je pregledati sve spojeve na usisnoj grani, šelne itd., da se negdje ne dešava da motor vuče vazduh mimo senzora, što opet može dovesti do pogrešnog očitanja.

Takođe je moguće da konektori iz nekog razloga korodiraju, zbog čega i pored ispravne žice, ECU ne dobija tačnu informaciju.

Kada centralna upravljačka jedinica nema informaciju o protoku vazduha, ona pokreće sigurnosni mod rada.

Šta ovo znači?

Znate za situaciju kada ustanete noću u WC, ali ne palite svjetlo da ne probudite ukućane?

Vi u mraku orijentaciono znate da imate 5 koraka do kupatila i oprezno idete naprijed, da ne biste udarili koljenom u štok.

E tako i ova elektronika „u mraku“ ubrizgava orijentacionu količinu goriva na određenom broju obrtaja i daje turbini signal za pritisak (koji ima memorisan od ranije), a vazduh kakav dođe – dođe, bitno je samo da motor ne strada.

Zbog ovoga auto slabije vuče i više troši, a nakon gašenja i ponovnog paljenja motora obično se ova greška poništi, pa djeluje da se „popravilo samo od sebe“.

Kako spriječiti kvar MAF senzora

Prvi i glavni savjet je da redovno mijenjate filter vazduha, jer u slučaju da je zaprljan, nečistoća moće doći do protokomjera i poremetiti njegov rad (tzv. “sportski filteri” propuštaju više prašine, pa takođe mogu skratiti vijek senzora).

Preporuka je svakako da odmah po prvim smetnjama u radu motora posjetite mehaničara, jer gubitak snage kod preticanja, uključivanja itd. može predstavljati ozbiljan sigurnosni rizik.

Ukoliko se jave problemi, prije zamjene, moguće je i njegovo čišćenje, ali ovdje treba obratiti pažnju da se ne koriste previše agresivna sredstva tipa WD40 i slično, jer je pomenuta žica dosta osjetljiva, a za ove potrebe postoje namjenski proizvodi.

Na kraju, treba imati u vidu da je ovaj senzor ipak samo potrošni dio, odnosno ako mu je istekao rok upotrebe, jedina opcija je zamjena, a obično se ovaj postupak završi za 15 minuta do sat vremena.

Kada se ugrađuje dio koji nije originalan, nije isključeno da će biti potrebno i reprogramiranje elektronike, odnosno ECU treba da „nauči“ kako da radi sa novim senzorom mase.

Više o EGR ventilu možete pročitati ovdje.

Vladimir Grujić