Plivajući zamajac se koristi u autoindustriji već 30 godina, a kod nas vozače asocira na skupe popravke, pa se mnogi sa nostalgijom prisjete vremena kada automobili nisu imali ugrađene ovakve mehanizme.

Ovaj sklop je tako omražen, pa ćete u oglasima za polovne automobile vidjeti navedenu posebnu prednost da neki automobil nema plivajući zamajac.

U ovom tekstu ćemo vidjeti koja je njegova uloga, koji su simptomi kvara i koje preventivne korake možemo izvesti da do kvara ne dođe.

Koja je uloga plivajućeg zamajca?

Zamajci postoje praktično od kada postoje motori, a svrha im je da svojom masom ujednače rotacionu energiju koji proizvodi motor.

Kako svojim ciklusima rada motor ne proizvodi jednako snagu u svakom trenutku, nego pravi udare, ovi mašinski elementi služe da svojom inercijom “ispeglaju” kako motor predaje snagu mjenjaču.

Plivajući zamajac, odnosno tehnički preciznije dvomaseni zamajac ili zamajac podijeljene mase, je mehanički sklop čija je svrha da apsorbuje vibracije i skokove opterećenja prilikom prenosa snage između motora i drugih elemenata prenosa, čime se štite mjenjač i kvačilo.

Zašto se uopšte ugrađuje u automobile, kada je njegova zamjena tako skupa?

Sa razvojem motora, od konstruktora je uvijek traženo da iz motora izvlače sve više snage, uz što manju potrošnju goriva i emisiju izduvnih gasova.

Kako je primjenom turbo-punjača i elektronskog ubrizgavanja rasla snaga motora, tako su posljedično mjenjači trpili sve veće opterećenje, pogotovo kod motora sa manjim brojem cilindara, koji po svojoj konstrukciji stvaraju više vibracija.

Pred proizvođačima se našao težak zadatak kako da nađu rješenje za prenos snage bez uticaja na trajnost mjenjača, a glavni problem je bilo odlučiti se između sljedeće dvije opcije:

Prva je da povećaju dimenzije mjenjača, što bi za posljedicu imalo porast mase, a to ne bi išlo u prilog ekonomičnosti vozila, odnosno potrošnji goriva.

Druga opcija je bila da koriste skuplje materijale za izradu komponenti mjenjača, koji bi uspješno prenijeli snagu motora i osigurali trajnost mjenjača, a bez povećanja težine.

Budući da se proizvođači trude da su im vozila što konkurentnija na tržištu, upotreba skupih materijala bi povećala krajnju cijenu automobila, pa je ovo rješenje odbačeno kao neisplativo.

Kao spasilac je nađen junak naše priče – plivajući, odnosno dvomaseni zamajac.

Princip rada plivajućeg zamajca

Princip rada omraženog sklopa je prilično jednostavan. Umjesto da između motora i kvačila postoji čvrsta veza, ugrađuje se mehanizam koji se sastoji od dva diska koji su povezani oprugama.

Navedene opruge su ugrađene radijalno i prenose snagu motora, a takođe imaju funkciju da ublaže torzione vibracije i nagle skokove obrtaja i snage, što omogućava da se na automobil ugradi klasični mjenjač.

Osnovna šema rada je prikazan na sljedećoj slici:

Kao što se može vidjeti, tu su dva diska, od kojih je vanjski, crvene boje spojen na motor (odnosno zadnji dio radilice) i ponegdje se još naziva “primarna masa”, a unutrašnji (plavi) na set kvačila, odnosno mjenjač.

Jedini kontakt između njih su opruge koje prenose snagu sa vanjskog na unutrašnji disk, kada je pedala kvačila puštena.

Opruge mogu biti serijski vezane, tako da su prvo postavljene mekše opruge koje ublažavaju rad motora na leru i pri nižim obrtajima, a na njih se nastavljaju tvrđe opruge koje su zadužene za veća opterećenja, kod naglog ubrzavanja i slično.

Unutar plivajućeg zamajca je ubrizgana mast, koje se prilikom rada zamajca, usljed centrifugalne sile raspoređuje prema oprugama, hladi ih i podmazuje.

Iz ovog konstrukcionog rješenja je jasno zašto se sklop zove zamajac podjeljene mase ili dvomaseni zamajac, jer je masa klasičnog zamajca podijeljena na dva diska, odnosno nema čvrste veze nego diskovi “plivaju”.

Koje prednosti ima plivajući zamajac

Ovi zamajci umiruju rad motora, zbog čega je vožnja ugodna, bez buke i vibracija. Njegovom ugradnjom povećava se trajnost mjenjača i kvačila.

Simptomi kvara plivajućeg zamajca

Ugradnjom ovog elementa proizvođači su elegantno izbjegli visoke troškove u proizvodnji, ali nakon kraja radnog vijeka koji je obično između 150.000 i 200.000 kilometara vozače čeka skup popravak.

Kvar se može desiti i ranije, ako je automobil dugo vožen pod velikim opterećenjem, sa čestim naglim ubrzavanjima i snažnim kočenjima motorom, što dovodi do pucanja opruga i vodilica.

Problem se obično prepoznaje po zveckanju, lupanju i vibracijama prilikom startovanja i gašenja motora, a često se i pedala kvačila trese u praznom hodu.

Kada je kvar ozbiljan, osjete se trzaji prilikom kretanja ili jačeg ubrzavanja.

Kvar možete otkriti i sami, tako što ćete pokušati ubrzavanje u najvišem stepenu prenosa pri oko 1.200 obrtaja u minuti, odnosno kod većine vozila to je ubrzavanje sa 80 km/h u petoj ili šestoj brzini.

Ako tada osjetite značajne vibracije, to znači da zamajac više ne može da ih apsorbuje i da je potrebna njegova zamjena.

Plivajući zamajac može da strada i usljed upotrebe nekvalitetnog goriva (jer motor nemirno radi) ili zbog “čipovanja” motora, jer tada motor proizvodi više snage nego što je predviđeno za taj plivajući zamajac.

Naravno, ne mora da znači da se ovi simptomi strogo odnose na plivajući zamajac, već može biti riječ o nosačima motora, mjenjača itd., pa svakako prvo konsultujte pouzdanog servisera.

Kada se desi ovaj kvar, vozače zabrine iznos popravke jer i kada se koristi zamjenski dio, cijena dostiže visinu prosječne plate kod nas.

Ugradnja fiksnog zamajca?

Dosta mehaničara u cilju smanjenja troškova savjetuje ugradnju tzv. fiksnog zamajca umjesto fabrički predviđenog plivajućeg. Cijena nabavke je nešto niža, a na ovaj način oni tvrde da je problem zamajca riješen “za sva vremena”.

Ipak treba dobro razmisliti prije nego što se odlučite na taj korak, jer su mjenjači automobila koji imaju fabrički ugrađen plivajući zamajac konstrusani za niža opterećenja, budući da je predviđeno da većinu udara na sebe preuzima zamajac.

Kada mjenjač koji iza sebe ima već odrađenih 200.000 kilometara opteretite sa neprigušenim udarima i vibracijama motora, to može dovesti do ozbiljnog kvara transmisije.

Tada se postavlja pitanje da li je isplativija kupovina plivajućeg zamajca ili cijelog mjenjača?

Ako mjenjač nekako i izdrži ovaj eksperiment, ostaje mogućnost da se ispolje neke druge pojave.

Tako nakon ugradnje fiksnog zamajca, može doći do neravnomjernog rada u leru ili vibracija, jer fiksni zamajac često nema istu težinu kao plivajući.

Pojedini vozači su prijavljivali neprijatno “stresanje” kod paljenja i gašenja motora, što poslije određenog vremena rastrese čitavu kabinu, pa unutrašnji paneli počnu da prave “cvrčke” i slično.

Iako je kod nas ekonomska situacija teška i svako se trudi da uštedi, opet se čini ispravnije umjesto fiksnog ugraditi i polovan plivajući zamajac sa otpada, jer je ipak proizvođač tako predvidio.

Prilikom zamjene plivajućeg zamajca treba provjeriti i stanje kvačila, pa ako je u lošem stanju preporučuje se i njegova zamjena, jer se tako mjenjač ne mora dva puta skidati.

Važi i obrnuto, pa proizvođači preporučuju zamjenu plivajućeg zamajca kod zamjene kvačila, jer postoji mogućnost da su komadi frikcione površine kvačila već dospjeli u zamajac, što može uzrokovati njegov otkaz.

Vijek trajanja zamajca možete produžiti ako vozite umjerenim stilom, bez naglih ubrzavanja, brzog puštanja kvačila i “preskakanja” brzina, odnosno usporavanja vozila npr. prebacivanjem iz četvrte u drugu brzinu, ali i vožnje pri preniskom broju obrtaja.

Razvoj plivajućih zamajaca je još uvijek aktivan, pa dobavljači za automobilsku industriju smišljaju nova rješenja za ovaj problem, pogotovo za osjetljive opruge.

Najnoviju inovaciju je predstavio francuski Valeo sa svojom VBlade DMF tehnologijom, gdje su opruge zamijenjene malim gibnjevima koji koriste centifugalnu silu za apsorpciju vibracija i udara, a proizvođač tvrdi da su znatno trajniji nego klasični zamajci.

Probleme sa plivajućim zamajcem treba uobziriti kod kupovine automobila, jer trošak popravke nije zanemariv, pa je možda bolja kupovina benzinac koji u velikom broju modela uopšte nema ovaj sklop.

Više o EGR ventilu možete pročitati ovdje.

Vladimir Grujić