„Auto je kao nov, nikada lakiran, nedavno urađen mali i veliki servis, dva seta guma, drugi vlasnik, garancija na kilometražu, dozvoljene provjere“ – čini se da je ovo standardni tekst oglasa kod nas.
Izbor nikada nije lagan, a stanje pređenih kilometara je vječita tema u procesu kupovine, ne samo kod nas nego i u zapadnim zemljama, jer se korekcijom kilometraže podiže cijena vozila, odnosno prodavci osiguravaju ekstra profit.
Zanimljivo je da bi mnogi kupci radije kupili auto za koji sumnjaju da ima lažiranu kilometražu, nego primjerak sa stvarno navedenom većom kilometražom, što je i jedan od razloga zašto je manipulacija ovim podatkom tako česta.
Provjere možemo podijeliti na neposredne, odnosno one koje radimo direktno na vozilu i posredne, gdje podatak o kilometraži uzimamo iz raznih servisnih evidencija, internet stranica itd.
Sada ćemo razmotriti kako se kilometraža koriguje, kako prepoznati auto koji ima veću kilometražu od deklarisane, kao i koji su preventivni koraci koje možete preduzeti da ne budete žrtva prevare.
Razlozi za vraćanje kilometraže
Činjenica je da sa svakim pređenim kilometrom automobil manje vrijedi – kod nas godina proizvodnje možda ima i nešto veću ulogu u percepciji vrijednosti automobila, ali na Zapadu je pređena kilometraža važniji faktor koji utiče na cijenu nekog automobila.
Prosječna kilometraža koju pređe automobil u privatnom vlasništvu u EU je oko 30.000 km godišnje, dok službeni automobili koji se kupuju u flotama prelaze i do 80.000 km, te se mijenjaju obično nakon dvije godine (iako ima izuzetaka, naravno).
Zanimljiv podatak je da su 75% kupaca novog Audija A6 firme, a slično je sa E klasom i BMW serije 5, što znači da su ovi omiljeni modeli kod domaćih kupaca najčešće prelazili velike kilometraže na službenim putovanjima.
Prema podacima njemačkog ADAC-a, kod najmanje jedne trećine vozila u ovoj zemlji je vršena manipulacija sa kilometar satom.
Isluženi automobili sa „vraćenom“ kilometražom su znatno jeftiniji od primjeraka iz privatnog vlasništva, jer sa većim pređenim kilometrima dolaze i skupi popravci, ne samo motora, nego i mjenjača, podvozja itd.
Imajući ovo u vidu, nevjerovatno izgleda situacija da su domaći oglasi puni automobila koji su stari preko 15 godina, a prešli su ispod 200.000 km.
„Psihološka“ granica iznad koje kupci jednostavno teško požele da kupe neki auto je 300.000 km, jer se vode logikom da je takav auto istrošen i sklon kvarovima, iako to ne mora uvijek da bude pravilo.
Kada uporedite cijene polovnih automobila na domaćim i stranim oglasima, često možete primjetiti da su gotovo iste, što bi značilo da neko uveze automobil, ocarini ga, plati troškove transporta, uračuna maržu i na kraju bude na nuli, što je naravno daleko od istine.
Kod nas se u većini slučajeva uvoze automobili sa povećim kilometražama i manjim oštećenjima, koji se zatim „dotjeruju“, u smislu zamjene potrošenih dijelova, detaljnog pranja enterijera, lakiranja i poliranja karoserije, te obaveznog pranja motora, a nakon ovog tretmana automobil izgleda perfektno.
Na ovaj način se automobilu podiže vrijednost, a realno je njegova cijena manja, jer je prešao veliki broj kilometara.
Postupak vraćanja kilometar sata
Ranije su automobili imali jednostavniji kilometar sat, koji je samo trebalo izvaditi iz instrument table i podesiti, ali zadnjih 15 godina automobili bilježe pređenu kilometražu u digitalnom obliku.
Ovo znači da je za izmjenu podatka o pređenoj kilometraži potrebno spojiti dijagnostički uređaj i unijeti novu vrijednost kilometara, a oprema za ovaj postupak se relativno lako i povoljno može nabaviti putem interneta.
Elektronika modernih automobila upisuje svaku grešku koju zabilježi dijagnostika (loš rad motora, pregorjela sijalica, svaka regeneracija DPF-a itd.), a uz podatak o tipu greške, kodu, broju slučajeva kada se ponovila, upisuje i kilometražu na kojoj se desila.
Ovo je npr. posebno izraženo kod BMW vozila, jer se podaci se upisuju, ne samo u modulu mjenjača, motora, nego i u ključu, tako da je BMW po tom pitanju dosta dobro zaštićen.
Iako mnogi tvrde da je nemoguće, vještiji “programeri” sa boljom opremom će za par stotina eura pobrisati podatke o kilometraži iz svih pomenutih modula BMW-a i upisati kilometražu po želji “naručioca”.
Slična situacija je i kod drugih njemačkih i francuskih vozila, a japanska vozila traže posebnu opremu za izvođenje ovakvih akcija.
Preporuka je da kilometražu ne provjeravate nakon što ste kupili automobil.
Kod nas su zakoni i dalje uopšteni po ovom pitanju, te kupac gotovo i da nema nikakvu zaštitu u slučaju manipulacije sa kilometrima, odnosno u slučaju da pokrenete pravni postupak, čekaju vas godine povlačenja po sudovima sa neizvjesnim ishodom.
Zbog toga je bitnije da potrošite malo više vremena i novca na provjere prije kupovine, kako biste izbjegli ovu vrstu prevare.
Ne postoji 100% siguran način za provjeru stvarne kilometraže.
Kada govorimo o provjeri kilometraže direktno na automobilu, kakvu god opremu imao serviser i koliko god imao radnog iskustva, njegov posao u suštini je da nakon spajanja dijagnostike pretraži ECU svih modula vozila i da se nada da će otkriti površan posao “hakera”, koji je brisao kilometre.
To znači da mehaničar traži modul u kojem je neka greška i dalje upisana, odnosno kilometraža na kojoj se desila, a koju je neko propustio da izbriše tokom procesa vraćanja kilometraže.
Drugi načini provjere su posredni, odnosno provjere u ovlaštenom servisu i putem raznih internet stranica.
Provjera u ovlaštenom servisu
Postoji opcija da auto odvezete u ovlašteni servis i provjerite ga na licu mjesta, prvo spajanjem na dijagnostički uređaj, a zatim provjerom radova izvedenih na vozilu urađenih u mreži ovlaštenih servisa.
Ni ovaj metod nije 100% pouzdan, jer pojedini vlasnici vrše vraćanje kilometar sata prije odlaska u servis.
Pređu 20.000 km, kod “majstora” upišu 10.000 km, a zatim odvezu auto u ovlašteni servis na zamjenu ulja.
Tako serviser upisuje lažiranu kilometražu u elektronsku servisnu knjigu, a kod prodaje je situacija “čista”, jer se kilometraža u servisnoj evidenciji poklapa sa onom na vozilu.
Provjera kilometraže prema stanju vozila
Nekada su važili savjeti da se pregleda istrošenost enterijera i na osnovu toga utvrdi stvarna pređena kilometraža, ali u današnje vrijeme oni nisu primjenjivi.
Prvi razlog je što su današnji automobili izrađeni od kvalitetnijih materijala (zavisno od brenda), pa su znakovi trošenja manje primjetni, a drugi što prodavci mogu za par stotina eura da zamijene istrošene dijelove sa novim ili polovnim u dobrom stanju, kožni dijelovi se tapaciraju i izgledaju kao novi.
Tako da priče o istrošenim sjedalima, ručicama iza volana i prekidačima ventilacije slobodno zaboravite.
Pogledajte sljedećih par slika i pretpostavite kilometražu koju je ovaj auto prešao, radi se o primjerku koji još uvijek ima fabrički enterijer i koji se vozi kao službeni auto.
Prešao je 100.000 km? 150.000?
Ovaj auto je prešao 300.000 km.
Radi se o Škodi Octaviji iz 2014. godine, te je kod istog vlasnika od kada je kupljena kao nova (vozi se većinom u BiH), a čitav test možete pročitati ovdje.
Kod uvoznih auta je potrebno obratiti pažnju na taksi vozila, jer kod njih obično postoje tragovi dodatnih antena, instalacija za oznaku taksi vozila, prekidača, koji nekada ostanu vidljivi, uprkos “šminkanju”.
Provjerite i naljepnice o izvršenim servisima, jer je teško moguće da je zupčasti remen zamijenjen prije dvije godine, a naljepnica djeluje kao nova, dok pečati u servisnoj knjižici blijede, pa je sumnjivo da su svi jednake boje.
Provjera automobila preko internet stranica
Jedna od mogućnosti za provjeru kilometraže su internet stranice, a zadnje dvije godine je sve popularnija Car Vertical, koja prikuplja podatke o automobilima od aukcijskih kuća, online trgovina, auto-otpada i nudi izvještaj o stanju automobila prema broju šasije, uključujući kilometražu, učešće u udesima, da li se vodi kao ukraden itd.
Već sam pisao o slučaju, kada sam tražio manji gradski auto i na domaćim oglasima našao bijeli Renault Clio, koji je na oglasu imao 180.000 km, a na Car Vertical izvještaju sam dobio podatak da je bio na prodaji u Francuskoj sa 221.000 km, te je prepravljen iz teretne verzije u putničku (naknadno ubačena zadnja sjedišta), pa sam ga zaobišao u kupovini.
Zaključak
Kupovina polovnog automobila je često rizična jer lako možete postati žrtva prevare, ali ako posvetite malo više pažnje i uradite detaljnu provjeru automobila kojeg planirate kupiti, možete izbjeći skupe popravke.
Naravno da je najbolja preporuka kupiti auto od poznate osobe, koja ga je uredno održavala, ali kako takav auto nije lako naći, osuđeni ste na placeve, oglase ili vlastiti uvoz iz inostranstva.
Vladimir Grujić
