Saobraćajna nesreća je jako stresan događaj, a ako srećom prođete bez zdravstvenih posljedica, sljedeći korak je obračun štete na vozilu.
Ukoliko niste krivi za nesreću, isplatu štete na vašem vozilu će izvršiti osiguranje kod kojeg je bio osiguran auto koji je uzrokovao nezgodu (zato se i zove osiguranje od auto-odgovornosti).
Zahtjev za naknadu štete se upućuje u filijalu osiguravajuće kuće, a ona je, po zakonu, dužna da isplati štetu u roku do 30 dana, od dana kada je oštećeni predao sve potrebne dokumente, odnosno do 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
Često se spominje termin totalna šteta ili “totalka”, kada se popravka ne isplati, ali kako osiguranje utvrđuje da li je neka šteta “totalna”?
Prvi korak u utvrđivanju totalne štete je utvrđivanje vrijednosti vozila.
Vrijednost vozila se utvrđuje prema kataloškoj novonabavnoj vrijednosti vozila, koja se umanjuje faktorima, kao što su amortizacija, pređena kilometraža, opšte stanje vozila, odnos ponude i potražnje na tržištu itd.
Ovako utvrđena vrijednost se odnosi na neoštećeno vozilo (vrijednost vozila na dan prije nezgode).
Recimo da je vozilo kao novo koštalo 50.000 KM, sada je staro 10 godina, i da je njegova vrijednost nakon obračuna svih faktora sada 10.000 KM.
Drugi korak je utvrđivanje štete na vozilu.
Za obračun štete osiguravajuće kuće koriste specijalizovane programe Audatex ili Eurotax, sa cijenama rezervnih dijelova i normativima popravke.
Naknada štete podrazumijeva vraćanje vozila u stanje koje je bilo prije nezgode, pa se računaju cijene novih dijelova itd.
Za naš primjer utvrđena visina štete je 11.000 KM.
Iz ovog možemo zaključiti da je popravka vozila ekonomski neopravdana, jer su troškovi naknade štete veći od vrijednosti vozila.
U ovom slučaju proglašava se ekonomska totalna šteta, jer se ne isplati popravljati ovo vozilo, a postoji i termin tehnička totalna šteta kod vozila koja su potpuno uništena (vozila koja su izgorila u požaru, teške havarije itd.).
Sljedeći korak je obračun vrijednosti spašenih dijelova, odnosno preostali dio vozila koji se može iskoristiti, prodati itd.
Tako se od ukupne procijenjene vrijednosti vozila računa 3-15% za motor, do 5% za mjenjač, vrata 1% po komadu, točkovi 0,5% po komadu itd.
Recimo da se ovim obračunom dobije da je preostala vrijednost oštećenog vozila 2.000 KM.
Suma koju osiguranje isplaćuje je 10.000 (vrijednost vozila) – 2.000 KM (preostala vrijednost spašenih dijelova) = 8.000 KM.
Vlasnik vozila ostaje vlasnik preostalog dijela vozila i može da rashoduje vozilo, da ga proda ili da ga popravlja.
Ukoliko niste saglasni sa iznosom koji vam ponudi osiguranje, možete podnijeti argumentovan prigovor, a u krajnjem slučaju može se ići sa tužbom prema osiguravajućoj kući, gdje u toku procesa, visinu štete na vozilu utvrđuje sudski vještak mašinske struke.
Ko plaća štetu kod saobraćajke pod uticajem alkohola, možete pročitati ovdje.
Vladimir Grujić
